„U proljeće 1996. godine, fotografisao sam Sarajevo, ne tako dobrim, Nikon 35 mm aparatom. U proljeće 2011. godine napravio sam iste fotografije sa identičnih lokacija, ne tako dobrim, Nikon DSLR aparatom. Fotografije iz 1996. godine nastale su samo nekoliko sedmica nakon reintegracije Grbavice, kada su se još uvijek u gradu jasno mogle vidjeti, osjetiti i namirisati posljedice opsade. A ipak, postojao je osjećaj nade, osjećaj slobode. Ljudi su planirali odlazak na more po prvi put u pet godina, odlučni da stignu tamo, pa makar i pješke. Djeca su se igrala na Vilsonovom, a roditelji vodili računa da ostanu na pravoj strani trake upozorenja o minama, razvučene duž rijeke. Bašte kafića su bile prepune, raskrsnice otvoreni prostori, a sve barikade su nestale. Nije više bilo potrebe za trčanjem, niti je bilo potrebe za skrivanjem. Fotografije iz 2011. godine pokazuju transformaciju grada. Ostalo je samo nekoliko znakova opsade, samo ruže i pokoja riječ „sklonište“ išarana na zidovima. Inače, bombardovane zgrade i razbijeni prozori su danas obnovljeni i ponovo rođeni kao stanovi, kancelarije i bolnički odjeli. Djeca koja se igraju na Vilsonovom šetalištu poznaju ove zgrade i ulice samo onakve kakve su danas, a većina njihovih roditelja, uključujući i mene fotografa, često kažu: „Ništa se ne mijenja, nema poboljšanja, sve je isto.“ Kombinovane fotografije pokazuju velike promjene i poboljšanje u zadnjih 15 godina. One ilustruju čudo ljudskog duha. Pokazuju da budućnost Sarajeva nije predodređena, ali može biti oblikovana i poboljšana!“
Jim Marshall rođen je i odrastao u Škotskoj, ali živi i radi u Bosni i Hercegovini od 1994. godine. Dobitnik je Šestoaprilske nagrade Grada Sarajeva.