Zgrada Muzeja
Arhitektura
Obilazak muzejske zgrade, koja se svojom modernističkom estetikom ističe u sarajevskoj panorami, predstavlja jedinstven doživljaj, koji posjetitelju omogućava otkrivanje bogate zbirke muzeja na ugodan i zanimljiv način. Zgrada muzeja predstavlja jedan od najreprezentativnijih primjera stvaralaštva u duhu moderne u Bosni i Hercegovini i Jugoslaviji, a realizirana je prema viziji Borisa Magaša, Radovana Horvata i Ede Šmidihena. Muzejska zgrada je u novembru 2012. godine proglašena Nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine. Kompleks čine izložbene sale, sprat sa centralnim izložbenim prostorom, unutrašnji vrt, plato, administrativni dio zgrade, depoi i radionice (među kojima je još uvijek aktivna foto-laboratorija). U periodu opsade Sarajeva je muzejska zgrada trpjela brojna oštećenja (prema izvještaju Arhitektonskog fakulteta u Sarajevu su do 1994. godine krov muzeja pogodile 23 granate). Zbog neriješenog pravnog statusa muzeja u poslijeratnom periodu je broj oštećenja povećan. Ipak, muzejska zgrada plijeni pažnju domaće i međunarodne javnosti. Tako je muzej predstavljen na izložbi Toward a Concrete Utopia: Architecture in Yugoslavia, 1948-1980 čuvenog Muzeja moderne umjetnosti (MoMA) u New Yorku. Također, u 2018. godini Fondacija Getty je uvrstila muzejsku zgradu među deset ključnih objekata moderne u svijetu kroz grant Keeping it Modern – što je važna valorizacija muzejske zgrade u okviru svjetske baštine.
U posljednjih deset godina rekonsturisan je krov muzeja, u potpunosti renoviran administrativni blok i uspješno obnovljene prostorije za čuvanje muzejskih kolekcija.
O Kocki
“Posjetilac se, stupajući preko stepeništa na ulaznu terasu, podiže na jedan nivo koji ga u izvjesnom smislu odvaja od profanog života grada. Tu su već prvi eksponati koji ga upoznaju sa karakterom muzeja, a on je također u stanju – obzirom na transparentnost staklenih stijena prizemlja – već sa terase sagledao cjelokupni holski prostor sa njegovim aranžmanom koji je korak dalje za psihološku pripremu posjetilaca. Sagledavanjem unutrašnjeg prostora i obogaćujući se mnoštvom utisaka, posjetilac ponovo otkriva nove vizure i doživljaje koje mu pruža bočna terasa i izložba teških eksponata, plasirana u izložbenom prostoru pod vedrim nebom. I na koncu – iz hola, preko centralno postavljenog stepeništa posjetilac se još jednom diže i nastupa u centralni izložbeni prostor – kubus. Taj veliki jedinstveni prostor može da doživi elastičnu mogućnost diobe, a samim tim i slobodniji način izlaganja, u kome je moguće mrtvu muzejsku gradnju prezentirati gledaocu na nov način uz korišćenje najsavremenijih tehničkih dostignuća.”
Zlata Ugljen
„Objekat Muzeja revolucije/istorije je manifest čiste arhitekture Mies van der Roha. To je objekat sklopljen od više konstruktivnih kutija, transparentnih i punih. Na kamenom bijelom postamentu pružio se staklom obložen prozračni mrežasti skelet, na koga je oslonjena kamena puna kutija. Neoplasticistički objekat ima efekt lakoće i ravnoteže i podsjeća na Proune El Lisickog. Prostori su ekstrovertni, jasno orijentirani prema unutrašnjem vrtu. Devet stubova – vitka križolika stabla – proturječe sopstvenoj stvarnoj funkciji jer izgledaju kao da probijaju, a ne podupiru. Slobodni položaj zidova mimo rastera odaje utisak pokretnih panoa i otvorenog slobodnog plana.“
Stjepan Roš
„Kada je Muzej revolucije (danas Historijski muzej Bosne i Hercegovine) otvoren u Sarajevu 1963. godine, simbolizirao je optimističan pogled u budućnost i uvjerenje da Jugoslavija može zacrtati jedinstveni put između sovjetskih i zapadnih utjecaja. Spajajući karakteristike međunarodnog stila s eksperimentalnim etosom ruskog konstruktivizma, muzej je odmah postao slavljen zbog svoje inovativne arhitekture: vitki čelični stupovi su sve što podupire ogromnu, ali naizgled bestežinsku, kocku od armiranog betona, koja lebdi iznad staklom zatvorenog ulaznog paviljona. Galerijsko krilo proteže se od ulaznog paviljona, stvarajući impresivan jednokatni zastor. Međutim, u godinama nakon otvaranja muzeja, sile okoliša i politike uništile su strukturu. Sarajevska klima uključuje dinamičan ciklus smrzavanja i odmrzavanja, koji je uzrokovao širenje i skupljanje velikog dijela betona zgrade, što dovodi do propadanja i gubitka. Rat u Bosni od 1992. do 1995. prouzročio je značajnu štetu od usljed granatiranja i upotrebe vatrenog oružja…”
Iz objašnjenja Fondacije Getty o dodjeli granta Keeping it Modern